H O E L

-

07.10.2015.

sa mnogo svega

praporcima okicena
prikradam se
po Gricu setam smedje pudlice
praporcima okicene zmajeve
pustam niz vodopad
da zabavim pastrmke

kosu pustam niz zidine
Umbrije
i ponirem u crnu zemlju
u potrazi za tartufima
i divljim svinjama
na onom mjestu u sumi
gdje sunce probija kroz krosnje
i cini ti se kako je blizina nebeskih visina
neizbjezna i sveprisutna

bas tamo, na obalama
svetog jezera
ja lovim puzeve
i trcim kuci, tebi u susret
miris bundeve me vodi
a bijeli sljez pokraj puta
me hrabri da ne posustanem
da ne zaboravim
kapljice kise na zelenom liscu
i mokru zemlju koja se lijepila po prstima
i topila se u zvonkom smijehu mladosti
koji je odjekivao u zraku
iznad grada soli

05.03.2015.

becka prognoza

od svih uzetih dana
ovaj je najteze dati
ko vjeruje lagati mora
da ce sve da se vrati

koliko jos dana ima
i ko to moze znati
kada je doslo vrijeme
kada se mora stati?

30.12.2014.

pjesma o pjesmi

ove noci
ne mogu da pisem stihove
ne mogu da se sjecam
niti da tugujem
no, ponajvise od svega,
veceras ne mogu da cekam

moje ruke su pune
samocom ispunjenih cvorica,
moja se kicma savija
u jos neopisanom luku
na unutra
pa ponovo napolje
sve do vrsaka mojih prstiju
iz kojih vire igle za pletenje
i cekaju da se u njih udjene konac
e bas tako
i ja

cekam
i pisem samo jednu pjesmu
citavog svog zivota

olako
potpisujem
beskrajna cekanja
placena nadom
od koje mi je ostala jos samo jedna kap
dovoljna da otplati sva moja dugovanja
ovim rukama
ovim istrosenim prsljenovima
i svim vecerasnjim
nenapisanim stihovima
samo jedna kap
u koju veceras umacem pero
i ostavljam
cekanje
nekim drugim pjesnicima

01.07.2014.

Na jugu

ostala bih zauvijek
u tvojoj kamenoj kuci
na obali Sicilije
sucem obasjani
ti i ja
gorkoga kruha siti
samo jedno drugoga gladni
vezla bih kao snijeg bijele
plahte plavim koncem u boji
neba koje ti se odmara u ocima
ti bi mi pokazao put
na drvenim podovima
gdje sklupcani
bismo brojali godine
i tvoje slatke rijeci
samo mi reci jos jednom
da sam lijepa
i predajem ti u ruke
sva kolebanja
pod koljenima mi vec odavno
izmice suha zemlja
samo sam Sicilije zeljna
i tvoje crne, talijanske koze
koja mirise na tudje zene, na mene
samo sam jednoga zeljna,
da poklonis mi dio Sicilije,
ostala bih zauvijek
ona, ti i ja

16.05.2014.

snovi

u plutajucim zrcalima sam se ogledala
dok sam zurila da te sretnem
jos samo jednom
molila sam
da polozim ruke na tvoje srebrne vlasi
da dijelimo tisinu
jos samo jednom
da osjetim miris hrastovog ormara
i tvojih znacaka
i da polozim ruke na
kuhinjski sto
koji cuva moje prve rijeci
i moje prve napisane stihove
i da nikada ne izblijede
likovi djece bez lica
sa slagalica iz naseg ratnog djetinjstva
odavno
vec molim
samo jos jednom
da mi tutnes u ruku malo nade
u bolje sutra
u sljedece ljeto koje cemo provesti skupa
jos samo jedno ljeto
da si sa mnom
dala bih sve slagalice ovoga svijeta
i svu potopljenu radost ovog lica
na kojem oci mogu samo da se sklope
u pokusaju da te pratim
preko nepoznate rijeke
gdje spavas
gdje me cekas
i gdje su sve pjesme vec napisane

01.05.2014.

Sahara

uzurbano se dize pijesak
iznad zamisljenih dina
tanke, preplasene
naocarke
bjeze zmirkajuci
na sva cetiri slijepa oka
lijepi se izmisljeno zeleno lisce
po mekanoj dlaci
mladih kamila
sve je tako
promisljeno
i lebdi kao vodena para
iznad zaledjenog zdenca
od onoga dana kada su tvoje
predivne plave oci
prvi put ugledale sivi krs
i kamenje sa roditeljskog praga
ti je poletjelo u zagrljaj
znajuci da prvi put
zemlju dotice
velikan
i digao se pijesak
te davne godine
iznad sahare
bosonoge su se sluge
razbjezale pred nanosima
a beduini su uglas potvrdili
dugo se nije Sahara tako
poklonila
pod jednim covjekom
koji danas negdje daleko
prvi put prislanja svoje celo
na tvrdi hercegovacki kamen
na sitni pustinjski pijesak
put bijelih oblaka dize glavu
po prvi put
otvara plave oci
i obecava
jedno novo, divno doba

03.04.2014.

Fridina pjesma

u samom sredistu mog kicmenog stuba
smjestio se februar
ispunio je svaku preostalu
pukotinu, isprepleo se sa makrofazima
zauzdao motoricke nerve
- moju jedinu vezu sa proslim danima
i ponekad kada je oseka
i uzburkaju se
limfa i svijetla krva koja me prozima
nas februar ispuni neka nepoznata sila
obuzme ga silovita snaga
i on odluci da sve napusti
ne znajuci da
ako me ostavi
nenaviklu na prazne kicmene odaje
i hladni, samotni vjetar koji me prati
je dovoljan da me slomi
na pola
u desno da me zanese
u isto vrijeme prikuje u sadasnji trenutak
ruku slobodnih da ga mole
da se vrati.
nesretni mjesec u kojem se ljubav mijesala
sa destilovanom vodom,
a joni bjezali i krili se po zglobovima
mjesec
u kojem nastupa sezona turpijanja kicmenih stubova
i skracivanja srcanih zalistaka
mjesec koji traje godinama
zivi mi u sredistu tijela
u Fridinom slomljenom stubu
koji mi je jednom davno uz osmijeh
poklonila
rukom istovremeno zaklanjajuci suze
i ljeskajuci svojom divnom dugom kosom
dok smo skupa pile
iz punog vrca tireotropnih hormona
i smijale se tuznima
ruznima, a voljenima
golicale mastu
samima
samocu poklanjale danima
koji tek trebaju da dodju
nek prodju
nek budu kratki
kao februar
- govorila je
i neka bolne tacke
budu sitne kao one na krilima
pojedinih oklopnih insekata
sitne i neizdrzivo bolne
jedva je izgovarala kroz smijeh
proklinjuci me
na zivot bez zaborava
na mirise sjecanja
koji me vracaju u bijela prostranstva
njegovih prebijelih plahti i zuba
- neka budu sitne, neprimjetne
od strane ljudi
kud god da krenes neka ti se dive,
smijala se
neka slave u svom neznanju
tvoj prozirni lik
koji im se cini tako jasan i u zabludi
ga stuju i ljube ispunjeni nekom
nikada do tada oprobanom slascu
i zaklinju se u momente kada
im se vratilo zdravlje i mladalacka snaga
sve zbog tebe
nikada prije i nikada poslije
samo s tobom
i neka sve sto cine bude
smijesno i tako tuzno
jer nije istinito
- mnogo je voljela da se smije ta Frida
i sve te sicusne tacke
jednog februara
neka se spoje
u jednu veliku bol
- rekla je na kraju
i slome te jednog dana
kada te ostave
februar i jedini muskarac kojeg si ikada voljela
osjetices, rekla je
bice to dani
nimalo kratki
i nadasve bolni.






25.03.2014.

addicted to you

izmedju tvojih sam zlatnih vlasi
posula krvavo crvene kapljice
snova o ljubavi
koje su isparavale
i dopustale mi da ih udisem
skupa sa tvojom sjenkom
koja je zamicala za ugao 
formiran u savrsenom luku mojih bokova

presipao si me iz ruke u ruku
usitnjavao kao arapska slova i bijeli pijesak
Barbadosa
od bijelih perli sam sacinjena
bila
sve dok se nisam izgubila u dubini tvojih
krscanskih dlanova
skrstenih nad sudbinom
prekrizenih na mojim krizima
ukrsteni smo spavali
bez rijeci raskrstili
iskrizane puteve
koji vode ka zaboravljenim beckim dvorcima
i plavo-zelenim patkama
koje su plivale tiho
dok si me ljubio

lutali smo u mraku
pustila sam da me vodis
ionako nisam imala sta da izgubim
no bijeli vrat
obavijen svilom
i jagodice jedre kao zeleni talasi pod uplasenim patkama
kuda si me vodio
nisam ni pitala

osmijeh ti je bio divan
i jednako tako dalek
tada i sada
bijel i naprosto poput sara
na tvom finom ceskom porculanskom setu
- savrsen

savrseno si me
pustio
kroz sake
kroz vrijeme
i mrak
napustio
moj dragi


31.01.2014.

ja ne zelim biti tvoj heroj

u mojim nogama
krila se greska
davno opisao je Darwin
nase simptome

dok sam sjedila kao na iglama
u tvom skupom krilu
i dok su me tvoje oci ispitivale
kao nevjesta plasticno cvijece u izlozima
las vegasa
ja skijala sam vec skupa sa tvojim
smedjim psima
po obliznjim beckim sumama
i dok si mamio 
moje ljubavi zeljne bokove
u nepovrat, u svoje lampicama okiceno gnijezdo
tvoj ogledalima okruzeni krevet
nije bio nista drugo
no hladna, crna koza
jednog praznog covjeka plave krvi
koji je zudio za barem jednom kapi vrele juznjacke krvi
a ja sam ih oko vrata imala punu bocicu

ja sam se skidala uporno i bez imalo srama
sam ti se davala, kao sirovi losos
sam ti pucketala pod zubima
moja crna, kao biber prhka narav
ti se podala
u najiskonskijem odnosu jednog
praznog muskarca i jedne nikada zadovoljne venere

u momentima suhe tuge kojom si me darivao
ja sam se prepirala sa tvojim teskim, bijelim jorganima
vodila sam bitke sa tvojim prekovremenim satima
na sve sam pristajala
oprastala sam ti onu jedinu stvar
koja je od mene cinila zenu
a od tebe nikada ne bi mogla naciniti muskarca
i sve to samo zbog jedne
male
tuzne
greske u mojim koracima
neprimjetnog, neznatnog disbalansa u ritmu
mojih koraka
u duzini mojih petnih kostiju
pa sve do posljednjeg mog perifernog nerva
koji je molio za malo ljubavi

kratko je trajalo
presijecanje te niti
kratko je trajao prividni zanos
iskusnog lovca na promasaje
i gladne djevojke
zeljne bisera i cvrstog zagrljaja

sklupcala sam ti se u narucju
i slusala te kako dises
kako padas u san
tuznog, malog tocka u velikoj masini
zaborava i zelenih papirica
koji su mi se rasprsnuli iznad kreveta
iznad ogledala i nasih golih tijela
jedne strascu izmucene zene
i jednog zenom izmucenog muskarca
dok se u daljini cula samotna pjesma
umirucih slavuja
sa carskoga dvora

16.11.2013.

sjecanje na daleki august

tvoj mi se smijeh urezuje u kosti
jos uvijek me grije sjecanje na perje
koje je bjezalo iz jastuka
u onih nekoliko minuta
dok si me prikivao svojim
pomalo pretjerano pokajnickim pogledom

i ima nesto prokleto varljivo
u izlizanom kliseu plavetnila
u kojem ti plutaju zjenice
povlacis nevidljivu nit izmedju nas
i privlacis me
sta ima tu jos da se kaze?

sumnjam u tvoje porijeklo
u tvoje sestre i najbolje prijatelje
koje posjecujes u dalekim gradovima
pricas mi
ja ne vjerujem, predajem se
i jednako ti ne vjerujem
a znam da padam
na testu izdrzljivosti pod tvojim
oklopom istrajnog tragaca
za zenskim srcima
sta da se drugo radi
nego da se predaje i voli
pa makar i samo tih nekoliko minuta
dok mi se budes sjecao imena


Stariji postovi